Varaždin - barokni biser sjeverozapadne Hrvatske

Varaždin je grad bogate povijesti, što potvrđuje i činjenica da je u svojoj bogatoj povijesti bio i glavni grad Hrvatske sve do velikog požara koji ga je sravnao sa zemljom.

Povijest i kulturna baština

Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo grofova Celjskih koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade. Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena u suvremenu renesansnu fortifikaciju. Za vlasništva Ivana Ungnada, nešto prije 1544. započinje gradnja zidina s kružnim kulama, te oko njih zemljanih bedema i jarka napunjenog vodom. Time ove građevina postaje karakterističan tip utvrde zvan "wasserburg". Pregradnju je radio Domenico dell'Allio, graditelj talijanskog podrijetla koji je djelovao u Štajerskoj. Pod kraj stoljeća varaždinska tvrđava trajno dolazi u ruke mađarsko-hrvatske obitelji Erdödy, koja će na njoj izvesti manje adaptacije u baroknom stilu.

 

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz plemićkih palača iz baroknog doba. Palače se grade od druge polovice 17. stoljeća sve do početka 19. stoljeća, a podižu ih hrvatske ili udomaćene plemićke obitelji stranog podrijetla. Na glavnom gradskom trgu smještena je palača grofova Drašković, čije je postojanje na tom mjestu zabilježeno još u 16. stoljeću, dok današnja zgrada potječe iz 18. stoljeća. Do nje se nekoć pružala palača Czindery, a s druge strane trga biskupska palača, no obje su srušene krajem 19. stoljeća. Središnja zgrada trga je gradska vijećnica koja je građena u 15. stoljeću, ali je obnovom pročelja 1791.-93. dobila svoj današnji izgled. Na Franjevačkom trgu nalazi se poznata palača Patačić, koja je dvokatna i ima ugaoni erker te, usprkos svojim malim dimenzijama, vrlo raskošno pročelje s motivima rokaja. U njoj se odvijao bogat društveni život jer su grof Franjo Patačić i njegova žena Katarina ondje organizirali plesove i kazališne predstave. U palači su do danas u nekoliko prostorija sačuvane zidne slike. Zidne slike sačuvane su i u susjednoj palači Varaždinske županije, koja je bila jedna od najvećih baroknih palača ikad sagrađenih u Hrvatskoj. Ondje je u središnjoj dvorani naslikana iluzionistička arhitektura mramornih stupova koji nose kasetirani strop. Palaču je gradio domaći graditelj Jakov Erber.

Na istom se trgu, na sjevernoj strani, nalazi palača Wasserman-Kreuz (1785.-86.) i palača Herzer (1791.-95.), obje u stilu kasnobaroknog klasicizma. Zanimljivo je da palaču Herzer nisu podigli plemići već gradski poštar Franjo Herzer koji se obogatio novcem dobivenim na lutriji. No, ubrzo je bankrotirao pa mu je palača oduzeta. U blizini je i palača koju je šezdesetih godina 18. stoljeća sagradio Zagrebački Kaptol, a ističe se bogatim pročeljem kojeg krasi motiv Božjeg oka na zabatu. Na Stančićevu trgu, pred nekadašnjim ulazom u Stari grad, nalazi se palača Prašinski-Sermage (17. st.), karakteristična po šarenom pročelju s crno-crvenim medaljonima te raskošnim kamenim stubištem na začelju. Na Trgu slobode smještena je palača obitelji Petković (1767. g) kojoj je u nekom vremenu uklonjen vrlo bogat ulazni portal s obiteljskim grbom.

Izvan gradskih zidina, a danas na rubu gradske jezgre, podignuto je nekoliko palača vrlo ambicioznog arhitektonskog rješenja. Iz šezdesetih godina potječe palača Erdödy na Kapucinskom trgu, s pročeljem u duhu rokokoa, te palača Keglević (1774.-75.), sjeverno od gradskih zidina, djelo graditelja Jakova Erbera. Blizu sjevernog oboda gradske jezgre podignuta je 1760. pavlinska rezidencija, zanimljiv arhitektonski objekt, gotovo centralnog tlocrta, koji u unutrašnjosti ima očuvanim rokoko štukature. S južne je strane gradske jezgre, u Zagrebačkoj ulici smještena palača Patačić-Puttar, koja je nastala spajanjem više gradskih kuća, a današnji je izgled dobila na prijelazu 18. u 19. stoljeće. U njenoj je unutrašnjosti do danas sačuvana vrijedna stolarija – dekorativne zidne obloge i vrata od entarziranog drva, rijedak primjer vrhunskog drvorezbarskog obrta u palačama na tlu Hrvatske. Izvorni interijeri varaždinskih palača uglavnom nisu sačuvani, osim pojedinačnih elemenata unutrašnjeg uređenja.